Krka
Čarobna i enigmatična rijeka. Jedna od najljepših europskih rijeka. Zrači svojom meditativnom mirnoćom. Sve do slapova. Tamo se mirnoća pretvara u snagu koja oduzima dah.
"Njezini slapovi nisu tek fizičke zapreke u vodenom toku, nego živa bića koja se rađaju, rastu i umiru", piše S. Ferić.
Krka ima 2 sutoka, 5 pritoka, 7 slapova i 11 jezera. U njenim vodama, jezerima, močvarama, kanjonima i na obalama živi 222 vrste ptica,, 8 vrsta vodozemaca, 19 vrsta gmazova, 46 vrsta sisavaca, 18 vrsta netopira, 10 vrsta zmija, 9 vrsta zvijeri, 3 vrste kornjača, 6 vrsta guštera, 8 vrsta žaba, 101 vrsta kornjaša, 860 vrsta biljaka, te 18 vrsta slatkovodnih riba, od kojih čak 10 endemskih.
Krka je ihtioloski najbogatija rijeka jadranskog slijeva. Iako su u nju unijete tri riblje vrste, ona ipak ima očuvanu izvornu ihtiofaunu pa je cijenjena kao ihtiološki spomenik najviše svjetske kategorije. Osim po brojnosti ribljih vrsta, Krka je prvorazredni spomenik prirode po brojnosti i raznovrsnosti ptica, pa spada među najvrjednija ornitološka područja Europe.
Dužina Krke je 72,5 kilometra, površina porječja je 2083 kilometra četvorna, a ukupni pad je 242 metra. Krka teče Podinarjem, Kninskim poljem, Prominom, Bukovicom, šibenskom Zagorom i šibenskim primorjem.
Krka ima 7 slapova: Bilušica buk, Brljan, Manajlovački slapovi, Rošnjak, Miljacka, Roški slap i Skradinski buk. Krka tvori i 11 jezera i to Prukljansko, Veliki vir, Veliki golubinjak, Mali golubunjak, Pile, Veliko jezero, Jezero nad Palinama, Šupukovo, Visovačko, Brljansko i jezero Babić. Pritoke Krke su Kosovčica i Čikola - lijeve te Orašnica, Butižnica i Guduča - desne. Krka ima i 8 otoka: Visovac, Dračevica, Ivanjac, Kalički busen, Marčelinuša, Veliki busen, Mali busen i Bara sv. Jere.
Još se pouzdano ne zna gdje Krka izvire (iako je službeni podatak da izvire ispod slapa Krčić), niti gdje se ulijeva u more. Ne zna se ni točna površina njenog poriječja (iako službeni podatak govori o 2083 kilometra četvorna, neki drugi podaci govore o 2611 kilometara). Znanstvenici nisu uspjeli otkriti ove enigme unatoč višegodišnjem istraživanju, ponajviše zbog posebnosti krškog područja kojim Krka teče, odnosno zbog nemogućnosti određivanja granica prema vododjelnicama vidljivim na reljefu te zbog složene nevidljive mreže podzemnih vodenih tokova, šupljina i poroznih masa.
Znanstvenicima posao otežavaju i velike razlike izmedju ljetnog i zimskog porječja Krke. Ljeti presahnu mnoge izdašne pritoke, a zimi ne samo što je u njima obilje vode, nego im se priduže i vode iz porječja drugih rijeka. Tada do Krke dopiru vode iz Like, iz Gackog polja, pa čak i iz Bosne.
Tek kad znanstvenici uspiju približno točno istražiti pritjecanje podzemnih voda u Krku moći će se pouzdano zemljopisno odrediti u kojoj mjeri je Krka dalmatinska, lička ili bosanska tekućica, a koliko je u pravu narod koji već vijekovima tvrdi da Krku rađa planina Dinara. Postoji uzrečica da su vode Krke vilinske vlasi Dinare koje se pružaju sve do mora.
Glavni izvor rijeke Krke nalazi se u spilji ispod sedrene barijere Topoljskog buka. Taj izvor krški je fenomen koji je dobro geoloski i speleološki izučen, ali nije do kraja odgonetnut. Pretpostavlja se da nedaleko od otvorenog toka Krčića postoji podzemni vodeni tok koji djeluje kao otvoreni. Kroz sifon izvora speleolozi su uspjeli doći do spilje ispod slapa. Izdašnost ovog izvora je od 80 do 95 posto vode svih Krkinih izvora.
Izvor Krke koji se zove Mali izvor nalazi se uz lijevu obalu Krke, 150 metara nizvodno od Glavnog izvora. Taj je izvor neovisan o glavnom izvoru, a izdašnost mu je 10 do 15 posto ukupnih voda Krkinih izvora.
Takozvani treći izvor rijeke Krke treba tražiti na lijevoj obali, pedesetak metara nizvodno od glavnog izvora. Izdašnost mu je 3 do 5 posto ukupnih voda Krkinih izvora.
Krčić i Krka su u ne tako davnoj geološkoj prošlosti bili jedna rijeka. O tome postoje brojni dokazi, a najvažniji je postojanje naslaga mrtve sedre visoko iznad sadašnjeg korita Krčića. Ta rijeka izvirala je ispod Dinare, a u more se ulijevala daleko izvan Šibenske luke. Vjerojatno je završavala deltom, a njezin kanjon bio je današnji morski tjesnac izmedju otoka Drvenika i istočnih obala otoka Zlarina. S vremenom, zbog promjene klime, ali i djelovanjem čovjeka Krčić je postao periodična tekućica, a izvorom Krke se počelo smatrati nepresušno vrelo ispod Topoljskog buka u podnožju brda Krševca. Tako su od jedne rijeke nastale dvije, ali neupućene i danas zbunjuju. Onaj tko ne zna tu tajnu teško će prepoznati gdje završava jedna, a počinje druga rijeka. Njihova se veza očituje i u imenu Krčića koje je deminutiv imena rijeke Krke.
Krka je imala i Bobodolsko jezero koje više ne postoji. Nalazilo se nekoliko kilometara nizvodno od Knina na samom ulazu u kanjon Krke. Bilo je dugo 1100, a široko oko 300 metara. Mnogi su smatrali da je taj dio toka rijeke Krke, na prijelazu iz prostranog Kninskog polja u uski kanjon bio najljepši, no priroda je morala ustuknuti pred potrebama i snagom čovjeka. Kako bi grad Knin i Kninsko polje bili zaštićeni od poplava u četiri su navrata (1834, 1895, 1953 i 1954. godine) miniranjem sniženi Bilušića buk i Čavlinov brzac. Tako je omoguceno lakše otjecanje velikih voda Krke, a Bobodolsko je jezero pretvoreno u polje.
Najpoznatije životinje koje žive na području Krke su šišimiši i čovječja ribica. Kanjon rijeke Krke cijelom je svojom dužinom nastanjen šišmišima. Na području Krkinog Nacionalnog parka živi čak 18 vrsta tih letećih sisavaca. Populacija šišmiša u kanjonu Krke se sustavno istražuje pa se zna da su jedna od najvažnijih i najbogatijih staništa šišmiša izvor-spilja Miljacka i područje Manajlovačkih slapova. U spilji Miljacka obitava najveća poznata kolonija dugonogih šišmiša u Europi.
Čovječja ribica spada među najneobičnija živa bića na planetu Zemlji. Taj vodozemac živi samo u podzemnim vodama krša i izvanredno je rijedak. Diše plućima, ali tijekom cijelog života zadržava vanjske škrge i dva para škržnih pukotina. U vodi hladnijoj od 16 stupnjeva Celzija rađa žive mlade, a u vodi toplijoj od 16 stupnjeva leže jaja. Tokom speleoloških istraživanja na području Nacionalnog parka Krka otkriveni su primjerci čovječje ribice u spiljama oko izvora Miljacke u središnjem dijelu toka Krke.
Kanjon rijeke Krke spada među svjetska čuda prirode. Prema mišljenjima znanstvenika nastao je kao rezultat tektonskih kretanja afričke kontinentalne ploče prema Euroazijskoj i “podvlačenja” jadranske mikroploče pod južnoeuropski dio euroazijskog kontinenta. Krka ima i svoja praimena: Katarates, Tyrus, Titius i Kerka.
Podaci preuzeti iz knjige Ivice Šimića „Grad vračeva i umjetnika – knjiga o Kninu“
Fotografija: Ivica Šimić